FEOS KANARINCI!.

Feo-ino kanarinci su nastali mutacijom, kod koje dolazi do potpunog izostanka eumelanina. Karakterizira ih
maksimalno izraženi smeđi feomelanin, koji je izražen crtežom u obliku ljuski. Ljuske su pravilno i dobro
raspoređene po čitavom tijelu. Oči su crvene boje, a noge, nokti i kljun su boje mesa. Nasljeđivanje feo-ino
mutacije je recesivno i slobodno. Javljaju se u sve četiri melaninske serije.
Takmičarske ptice u klasi feo-ina su isključivo ptice crne i smeđe serije, odnosno serija gdje je feomelanin u
punoj gustoći. Ptice ga, zavisno o seriji, lipokromskoj boji i spolu, maksimalno iskazuju u fenotipu. Ahatne i
izabelne serije ovih ptica u fenotipu ne iskazuju melaninske oznake. Kao feo-ino ptice mogu se determinirat
isključivo po boji paperja i nijansama boje oka. Ove dvije serije ptica nisu tipični primjerci feo-ino ptica, niti
se takmiče na izložbama u ovoj klasi.
Već je napomenuto da je melaninski crtež zavisan o spolu ptice. Naime, ovdje je više nego kod drugih
kanarinaca boje, izražena razlika u melaninu između mužjaka i ženki (spolni dimorfizam). Ženke su te koje
pokazuju znatno više feo melanina, a koji je rasprostranjen jednolično po čitavom tijelu. Mužjaci su
melaninski slabijeg crteža, na nekim mjestima (glava, vrat, prsa i dr.) melanina je drastično manje u odnosu
na ženke iste serije.
Feo-ino kanarinaca imamo u svim bojenim skupinama. Najatraktivniji primjerci su u bijeloj boji, kada
feomelanin dolazi do punog izražaja. Žute ptice su, također, dosta atraktivne, naročito u koliko se radi o
lipokrom pastelnoj boji. Crvene ptice su dosta zastupljene, mada crvena lipokromska boja kompromitira
feomelnin, te su ptice vizualno manje atraktivne, u odnosu na bijele i žute. Interesantno je napomenuti da u
uzgoju crvenih ptice, ptice nije potrebno karotinirat u gnijezdu. Istu će nijansu boje ptice dobiti ako se počne
sa karotiniranjem nakon osamostaljivanja, negdje oko 35-og danom života, ili u gnijezdu. Kod izbora
karotina preporučio bi preparate koji daju svjetlije, intenzivne crvene boje. Ptice karotinirane takvim
karotenom atraktivnije su i bolje prolaze na izložbama, od onih karotiniranim karotenom koji daje zagasito
crvene nijanse boje.
Ako se radi o dobrim takmičarskim pticama, gotovo da i nema razlike u fenotipu između crnih i smeđih
ptica. Kod dobrih ženki razlika se može vidjet jedino u nijansi boje oka. Kod ptica smeđe serije oko je nešto
svjetlije, melanin na tijelu je skoro isti, a razlika je vidljiva u boji paperja. Kod mužjaka, pored navedenoga,
razlika se može uočiti i po naglašenosti crteža na glavi i bokovima. Paperje je najbolji pokazatelj serije kod
feoino kanarinaca. Kod crne serije paperje je tamno čokoladno smeđe boje, kod smeđe serije paperje je
smeđe boje bijele kave, kod ahatne serije paperje je plavkaste boje dima, a kod izabelne serije paperje je
gotovo lipokromske boje - vrlo slabo svijetlo smeđe boje.
Prilikom ocjenjivanja bijelih feo-ino ptica, najčešća nedoumica pripravnika je radi li se o dominantno
bijelim ili recesivno bijelim pticama. Naročito kod ženki je to teško razlikovati. Melanin je toliko
dominantan da se bojene karakteristike teško uočavaju. Pažnju je potrebno obratiti na nijansu boje kože na
nogama. Kod recesivnih ptica boja mesa je svjetlija, te vuče na blago ljubičastu boju. Razlika je dobro
vidljiva u boji ždrijela ptice. Na mužjacima je razlika bolje uočljiva.
Rezultati sparivanja su identični kao i kod ostalih kanarinaca boje sa recesivnom nasljednom
karakteristikom.
Kod uzgoja ovih kanarinaca, pored svih pravila uzgoja kao i za ostale kanarince boje, potrebno je
sastavljanje
parova i parenje vršiti u istoj melaninskoj seriji. Prilikom sastavljanja kolekcija treba obratit pažnju na seriju
ptica, te kolekcije sastavljati isključivo od ptica istoga spola.
Ako se uzgoj feo-ina radi preko nosioca (što je i najbolja kombinacija) treba znati da su nosioci feo-ina
najlošije takmičarske ptice u klasi normalnih melaninskih kanarinaca. Tu se radi o tome da faktor feo-ina
toliko jako djeluje na normalnu melaninsku pticu, da se dosta često kod nosioca pojavljuje bjelkasti obrub
na vrhovima pera. Ova pojava naročito je atraktivna na križancima sa feoino pticama u klasi normala. Iako
bastarderi izbjegavaju feo-ino ptice zbog svog recesivnog nasljeđivanja, preporučio bi ove ptice, naročito u
klasi spolno vezanih križanaca. Pri tome za mužjaka treba izabrati smeđeg feo-ina, a za ženku pticu
europske faune po izboru. Iz te kombinacije dobiju se ženke smeđe serije, koje su dosta atraktivne u klasi
spolno vezanih ptica, a i mužjaci normali su, također, atraktivni za izlaganje. Ocjenjiva sam križance
češljugara i feo-ino kanarinca, gdje se feo-ino faktor mogao uočiti na njima, kao i kod nosioca.
Feos kanarinac je jedna prelepa mutacija kanarinca boje.Gloster je sve njene karakteristike lepo opisao.Medjutim za sam odgoj nisu tako jednostavni.Da su jednostavni bilo bi ih vise na izlozbama.Iz mog iskustva, jedne godine izveo sam od jedne iste zenke 16 mladih feosa da bi mi za celu sezonu ostao samo jedan mladi.Jednostavno mladi feosi nisu otvarali kljun.U Hrvatskoj, uspeha sa njima Gospodin Zuvic iz Rijeke,kao i nas Profesor Cuba.Dosta odgajivaca koristi za zenke klasicne melanine nosioce feosa u smedjoj seriji, verovatno smatrajuci da ce lakse da hrane mlade.
Feo-ino kanarinci su nastali mutacijom, kod koje dolazi do potpunog izostanka eumelanina. Karakterizira ih
maksimalno izraženi smeđi feomelanin, koji je izražen crtežom u obliku ljuski. Ljuske su pravilno i dobro
raspoređene po čitavom tijelu. Oči su crvene boje, a noge, nokti i kljun su boje mesa. Nasljeđivanje feo-ino
mutacije je recesivno i slobodno. Javljaju se u sve četiri melaninske serije.
Takmičarske ptice u klasi feo-ina su isključivo ptice crne i smeđe serije, odnosno serija gdje je feomelanin u
punoj gustoći. Ptice ga, zavisno o seriji, lipokromskoj boji i spolu, maksimalno iskazuju u fenotipu. Ahatne i
izabelne serije ovih ptica u fenotipu ne iskazuju melaninske oznake. Kao feo-ino ptice mogu se determinirat
isključivo po boji paperja i nijansama boje oka. Ove dvije serije ptica nisu tipični primjerci feo-ino ptica, niti
se takmiče na izložbama u ovoj klasi.
Već je napomenuto da je melaninski crtež zavisan o spolu ptice. Naime, ovdje je više nego kod drugih
kanarinaca boje, izražena razlika u melaninu između mužjaka i ženki (spolni dimorfizam). Ženke su te koje
pokazuju znatno više feo melanina, a koji je rasprostranjen jednolično po čitavom tijelu. Mužjaci su
melaninski slabijeg crteža, na nekim mjestima (glava, vrat, prsa i dr.) melanina je drastično manje u odnosu
na ženke iste serije.
Feo-ino kanarinaca imamo u svim bojenim skupinama. Najatraktivniji primjerci su u bijeloj boji, kada
feomelanin dolazi do punog izražaja. Žute ptice su, također, dosta atraktivne, naročito u koliko se radi o
lipokrom pastelnoj boji. Crvene ptice su dosta zastupljene, mada crvena lipokromska boja kompromitira
feomelnin, te su ptice vizualno manje atraktivne, u odnosu na bijele i žute. Interesantno je napomenuti da u
uzgoju crvenih ptice, ptice nije potrebno karotinirat u gnijezdu. Istu će nijansu boje ptice dobiti ako se počne
sa karotiniranjem nakon osamostaljivanja, negdje oko 35-og danom života, ili u gnijezdu. Kod izbora
karotina preporučio bi preparate koji daju svjetlije, intenzivne crvene boje. Ptice karotinirane takvim
karotenom atraktivnije su i bolje prolaze na izložbama, od onih karotiniranim karotenom koji daje zagasito
crvene nijanse boje.
Ako se radi o dobrim takmičarskim pticama, gotovo da i nema razlike u fenotipu između crnih i smeđih
ptica. Kod dobrih ženki razlika se može vidjet jedino u nijansi boje oka. Kod ptica smeđe serije oko je nešto
svjetlije, melanin na tijelu je skoro isti, a razlika je vidljiva u boji paperja. Kod mužjaka, pored navedenoga,
razlika se može uočiti i po naglašenosti crteža na glavi i bokovima. Paperje je najbolji pokazatelj serije kod
feoino kanarinaca. Kod crne serije paperje je tamno čokoladno smeđe boje, kod smeđe serije paperje je
smeđe boje bijele kave, kod ahatne serije paperje je plavkaste boje dima, a kod izabelne serije paperje je
gotovo lipokromske boje - vrlo slabo svijetlo smeđe boje.
Prilikom ocjenjivanja bijelih feo-ino ptica, najčešća nedoumica pripravnika je radi li se o dominantno
bijelim ili recesivno bijelim pticama. Naročito kod ženki je to teško razlikovati. Melanin je toliko
dominantan da se bojene karakteristike teško uočavaju. Pažnju je potrebno obratiti na nijansu boje kože na
nogama. Kod recesivnih ptica boja mesa je svjetlija, te vuče na blago ljubičastu boju. Razlika je dobro
vidljiva u boji ždrijela ptice. Na mužjacima je razlika bolje uočljiva.
Rezultati sparivanja su identični kao i kod ostalih kanarinaca boje sa recesivnom nasljednom
karakteristikom.
Kod uzgoja ovih kanarinaca, pored svih pravila uzgoja kao i za ostale kanarince boje, potrebno je
sastavljanje
parova i parenje vršiti u istoj melaninskoj seriji. Prilikom sastavljanja kolekcija treba obratit pažnju na seriju
ptica, te kolekcije sastavljati isključivo od ptica istoga spola.
Ako se uzgoj feo-ina radi preko nosioca (što je i najbolja kombinacija) treba znati da su nosioci feo-ina
najlošije takmičarske ptice u klasi normalnih melaninskih kanarinaca. Tu se radi o tome da faktor feo-ina
toliko jako djeluje na normalnu melaninsku pticu, da se dosta često kod nosioca pojavljuje bjelkasti obrub
na vrhovima pera. Ova pojava naročito je atraktivna na križancima sa feoino pticama u klasi normala. Iako
bastarderi izbjegavaju feo-ino ptice zbog svog recesivnog nasljeđivanja, preporučio bi ove ptice, naročito u
klasi spolno vezanih križanaca. Pri tome za mužjaka treba izabrati smeđeg feo-ina, a za ženku pticu
europske faune po izboru. Iz te kombinacije dobiju se ženke smeđe serije, koje su dosta atraktivne u klasi
spolno vezanih ptica, a i mužjaci normali su, također, atraktivni za izlaganje. Ocjenjiva sam križance
češljugara i feo-ino kanarinca, gdje se feo-ino faktor mogao uočiti na njima, kao i kod nosioca.
Ptice europske faune u feo-ino mutaciji su, također, vrlo atraktivne.
Kanarince feo-ino mutacije nije poželjno parit sa kanarincima ostalih mutacija.

Tekst preuzet sa interneta

Slike supreuzete sa interneta

POREKLO I NASTANAK FEOSA!

Feos se prvi put pojavljuju još davne 1965 godine kao mutacije ahatnih mozaika u odgajivačnici gospodina Kupensa u Bruxellesu u Belgiji. Interesantno je naime to što je gospodin Kupens u prvo vrijeme smatrao feos "lošim proizvodima" svoje odgajivačnice (prvi feos su bili bijeli). Samo par godina kasnije gospodin Kupens zbog neprofitabilnosti svoje odgajivačnice kanarinca boje prelazi na Malino kanarince a matično jato Ahata i "loše proizvode" Feos prodaje Talijanu gospodinu Mariu Feolinu koji nastavlja raditi sa Ahata koje je i prije toga gajio. U početku svoje ptice čudne boje nazivao je Feole a kasnije im je dao ime Feo-ino kanarinci. Od 1971 godine intezivno radi na njihovom odgoju kao posebne pasmine i sa dosta uspjeha jer ih danas imamo kao posebnu rasu.

Vrste-Klase Feos .....

Intenzivno žuti Feos,
Bordo Feos,
Žuti-snijeg Feos,
Snovi crveni Feos,
Žuti mozaik Feos,
Crveni mozaik Feos,
Intenzivno žuta slonovača Feos,
Intenzivno crvena slonovača Feos,
Bjelokost žuti snijeg Feos,
Bjelokost snijeg crveni Feos,
Bjelokost žuti mozaik Feos,
Bjelokost crveni mozaik Feos,
Dominantni bijeli Feos,
Recesivni bijeli Feos .....

I da se razumijemo ovo su vrste ili klase feos koje su službeno priznate do sada.

lepe ptice samo neznam da li ih neko odgaja od clanova ovog foruma.

ja sam prosle god kupio feosa i zenku opala pa ce da vidimo sta dobijamo ove godine
sobzirom da su mi ovo prve ovakve ptice i da neznam nista o njima uhodacu se valjda

jdve tri nedelje i ptice spremne ya parenje samo lagano bice i slika

jos dve tri nedelje i ptice spremne ya parenje samo lagano bice i slika