Uzgajanje fazana je oduvek iznova oduševljavao velik broj ljudi. U prošlim vremenima to su bili prinčevi i princeze te bogati veleposednici, koji su si mogli priuštiti da imaju fazane, bilo zbog lova ili zbog zanimanja za egzotično. Često su se kasnije takve fazanerije razvile u velike zoološke ili ptičje parkove. Danas svatko ko ima malo veći vrt ili deo okućnice ima mogućnost da uživa u ovim prekrasnim pticama.
Preporuka
Pre nego što se odlučite za kupovinu vrste, pobrinite se da saznate sto vise o njegovim potrebama sto se tice hrane i volijere, a onda realno razmislite i odlučite jeli joj možete to i osigurati.
Za držanje ovih zanimljivih i šarenih ptica trebate manje ili više prostranu volijeru. Za razliku od ostalih za tlo vezanih ptica kao pataka, gusaka ili ždralova, kojima je još kao pilićima kupiran vrh krila, te zbog toga nesposobnim za letenje, fazani su uvek drže itekako sposobni da lete, i ako volijera nije otvorena te u slučaju da ih pustite slobodne često se preplaše i vrlo lako odlete.
Egzotične kavezne ptice, koje se puste ili pobegnu, mogu predstavljati pretnju za autohtoni životinjski svijet, (Faunenverfälschung).
Puštanje takvih životinja- namerno ili nenamerno- je zbog toga zabranjeno.
Mislite naravno i na vaše susede. Petlovi nekih vrsta fazana pozdravljaju dan za vreme razdoblja parenja s glasnim i prodornim uzvicima ponekad i od četiri sata ujutro, i to vas ne čini uvek baš omiljenim među vašim susedima.
Sledeća važna stvar je sprečiti posete neželjenih zivotinja ,glodara koji se mogu jako namnožiti ako je hrana stavljena na njima dostupna mesta. Zbog toga bi trebali poduzeti oštre zahvate da miševi i pacovi ne mogu prići hrani, a grabljivice, lasice, psi, lisice i kune vašim fazanima.
I na kraju još jedan dobronamerni savet: Ako želite držati fazane s ciljem da zaradite novac prodajom mladih ptica, onda vam je bolje da svoj novac uložite u neki sigurniji posao.
S kojim vrstama se treba početi?
Ima puno prekrasnih vrsta fazana, koji su prikladni za početnike, i koje nemaju osobite zahteve smještaja i hrane da bi ostale zdrave i razmnožavale se.
Najverojatnije najpoznatiji predstavnik je zlatni fazan, kojeg slede različiti srebrni fazani i dijamantni fazan koji su poznati po svojim dugim raskošnim udvaračkim repnim perima. Nadalje kao početničke vrste poznati su mongolski i obični fazan ili bolje poznati kao “lovni fazani”, a isto tako sedlasti i kraljevski fazan, te crvena divlja kokoš.
Kad se usavršite s ovim vrstama, možete se usuditi preći i na neke zahtevnije fazane, koji su u svojim domovinama većinom dosta ugroženi, dok su kao kavezne ptice relativno dosta prisutni. Njima pripadaju među ostalima najčešći plavouhati i belouhati fazan, satir i temink tragopan, glanz fazan, edvardov i eliotov fazan, sivi paunasti fazan. Sve ove vrste su dosta otporne, zimi ne zahtevaju i nemaju neke jako zahtevne potrebe okohrane i smestaja.
Nabavka fazana
Uvek je najbolje kupiti ptice koje nisu u srodstvu, npr. fazan i fazanka od različitih roditelja, i to najbolje od iskusnog odgajivača,jer onda vam je jamstvo da ćete dobiti zdravu i čistokrvnu pticu najveće. Kada sami idete tražiti pticu, treba obratiti pažnju na to kako su one držane i hranjene, i obično usput pokupiti vredne upute i savete. A i ako kasnije iskrsne neko pitanje ili problem, osoba od koje ste kupili pticu najčešće će vam vrlo rado pružiti potrebni savet.
Fazane takođe možete kupiti i od trgovaca na sve češćim sajmovima i izložbama ptica.
Najbolje vreme za nabavkuživotinja je jesen, kada odgajivači prodaju mlade, te godine uzgojene ptice, kada je ponuda najveća a cena u pravilu najniža. Ponekad budu ponuđeni i uzgojni parovi ili garantirani uzgojni parovi, ali tu se mora biti vrlo oprezan, jer pravi odgajivač u pravilu nikada ne prodaje svoje najbolje životinje. Također se treba držati podalje od takozvane “prodaja jaja” ukrasnih fazana, kada baš ne poznajete osobu koja ih prodaje; ona su često neoplođena ili prestara. Jednodnevni pilići ukrasnih fazana kao na primjer od kokoši u pravilu se ne prodaju.
Smeštaj fazana
Najčešće se fazani drže u parovima, ređe kao trio ( jedan fazan i dve fazanke), zbog toga jer se u istoj volijeri više fazana, a ponekad i fazanki osobito za vrijeme parenja najčešće ne podnosi.
Veličina volijere je vrlo važna za uspješno držanje fazana. Za manje vrste kao zlatnog fazana minimalna veličina volijere za jedan par je 3 m x 2 m ( D/Š ) za ispust, i sa zaštićenim prostorom u nastavku od 1 x 2 m ( D/Š ) . Pošto se skoro nikada ne drže u paru već u pravilu jedan mužjak s dvije do tri ženke minimum je onda i malo veći. Bar 4 x 3 m za ispust.
Veće vrste trebaju najmanje duplo toliko .
Volijere trebaju biti visoke bar 2 m, tako da odgajivač u njima može stajati za vreme hranjenja i čišćenja.
Nadstrešnica ili zaštitna kućica mora se izgraditi u nastavku otvorenog dela volijere, te mora biti suva i bez promaje, i mora biti što svjetlija ( dozvoljavati ulazak što više sunčeve svetlosti ). Kako fazani traže za spavanje najviše položene prečke u volijeri uvek treba paziti da one postavljene na najviše mjesto budu u zaštitnoj kućici kako ne bi spavali vani u volijeri, prečke su obično promera oko 5 cm.
Pod volijere posle kiše ne sme stvarati lokvice. Lako odgajivaču koji svoje volijere može izgraditi na prirodnom peskovitom tlu! Kod teških, nepropusnih tala, može se postaviti sloj od bar 10 cm oštrog peska ili rečnog peska, i svakih par godina taj pesak obnoviti
Za zazelenjivanje volijere prikladne su otporne biljke kao: male sorte bambusa, lovorvišnja, rododendron, bazga . . . O tome dali se u volijeru možemo posaditi travu, ovisi najviše o njenoj veličini i vrsti fazana koju imamo. Paunasti fazani npr. skoro uopštene uništavaju travu, ostali mogu pokazivati individualne razlike. Ako u volijeri već postoji trava onda okolo uz rub volijer treba postaviti 30 cm široku i 5 cm duboku peščanu traku, da se ne stvara blato na rubovima volijere. Kod fazana koji jako kopaju tlo kao glanz i uhati fazani travnata površina ima šanse za opstanak samo kod volijera većih od 100 m2. Vrata na volijeri uvijek postavljamo uz uglove i to tako da se strana vrata koja se otvara nalazi bliže stranici koja sa stranicom na kojoj su vrata čini pravi ugao.Tako ćemo sprečiti fazane da nam slučajno ne izleti van.
Hranjenje fazana
Najbolje i najsigurnije je fazane hraniti s izbalansiranom hranom po preporuci stručnjaka ili dobrog odgajivača. U prirodi ptice kao fazani trebaju puno više energije za trženje hrane i snalaženje u prirodi nego u svojim volijerama.
Svježa voda treba bito stalno dostupna, isto kao i kod visokih tako i kod temperatura ispod granice smrzavanja.
Odgoj fazana
Da potaknemo ženke na nošenje dobro im je ponuditi improvizirana gnijezda postavljena iznad zemlje, izgrađena od jedne drvene kasete ili korpe 40 x 40 cm i 20 cm visoke, napunjena finom zemljom ili pijeskom i nešto slame ili trine, ne sena, postavljena na 1,5 m visine u izgrađenom zaklonu. Druge ženke rađe preferiraju ili naprave same gnezdo na podu ili iščeprkaju plitku udubinu pod nekim grmom.
Ženka u pravilu nose svaki drugi dan jedno jaje, nemojte ga micati već zabilježite na njemu datum kada je snešeno. Broj jaja u gnezdu koji će biti snesena ovisi o vrsti i iznosi od dva jaja kod paunastih do 12-15, a u individualnim slučajevima i do 25 jaja kod većine gore spomenutih. Jednom kad je nasad potpun, ženka počinje sa sjedenjem. Kada nije previše strašljiva i uznemirivana, ženka sedi najčešće pouzdano. Dakako teži je odgoj podmladka, tada puno ženki kada vode piliće postaju vrlo nervozne i nemirne i takav pokušaj neretko završi s gubitkom pileta. U pravilu ženke svih vrsta fazana nosu jaja već na proljeću mužjaci su često već tada dovoljno odrasli da bi dobili piliće no nije uvek tako. Stoga moramo paziti da fazana prebrzo ne proglasimo neplodnim jer kod nekih vrsta mužjaci kasnije sazrijevaju.
Ako ženka odbija da sedne na jaja ostaju nam dve opcije. Sigurniji, ali za odgaivače i najčešći je odgoj s kvočkom patuljaste peradi, ili u inkubatoru. Kada imamo dostupne pouzdane kvočke, obično će se u pravilu dobro brinuti i o jajima i o pilićima.
Kod umetnog odgoja s inkubatorom početnik se treba savetovati s iskusnijim odgajivačem ili s proizvođačem inkubatora. Temperaturu u inkubatoru treba namestiti na 37,4 do 37,7 stupnjeva C, i relativnu vlagu na 45 – 50%. Jaja se mora najmanje dva puta na dan okrenuti za oko 180 stupnjeva.
Dužina inkubacije jaja u nekih vrsta fazana: zlatni = 22, srebrni = 25-26, dijamantni = 22, crvena divlja kokoš = 19-21, bjelo i plavouhati = 24-28, glanz = 28 C, edwardov = 22, kraljevski =25, sivi paunasti = 22 dana
Kada su jaja nakljuvana, sele se u valionik što bi bilo idealno. Tamo je temperatura za stupanj niža od one u inkubatoru, ako ga nemamo piliće ležemo u inkubatoru gdje mogu biti i jaja koja su samo delimično inkubirana. Treba u pravilu 12 – 24 sata dok pile ne otkloni «poklopac» na tupom kraju jaja i izađe van. Pile ostaje tada još 12 -24 sata bez hrane u valioniku dok nije sasvim suv i ojačao, a onda se stavlja pod ultra-crvenu žarulju i ponudi mu se voda i hrana. možemo koristiti i električnu kvočku
Pilići se ne smiju stavljati sami već s drugima iste starosti, čak i različite starosti, ili s pilićima ukrasnih kokoši. Treba paziti jer su fazančići nekih vrsta dosta agresivni, kao npr. kraljevskog fazana, pa ih se ne preporučuje mešati s ostalim vrstama. Lampa ili umetna kvočka postavlja se obično na 15 cm visine. Ako se pilići guraju pod lampu onda im je zima i treba pojačati ili spustiti lampu ili umetnu kvočku, a ako se udaljavaju od nje i stoje uz rubove treba je podići ili sniziti temperaturu
Danas isto i za piliće postoje gotove mešavine hrane u obliku malih granula u brašnastom obliku. Ovakve mešavine jednostavnije i sigurnije za primenu od doma pripremljenih mešavina koje se spominju u starijoj literaturi, a pogotovo to vredi za početnike. Hrana se prvi dan posipa po podu, kasnije u plitku ciniju. Pojilice moraju biti toliko plitke da se pilići nikojim slučajem u njima ne mogu utopiti. Važno je da se pored i ispod pojilice ne proliva voda, jer zbog visoke temperature u toj zoni će brzo doći do razvoja plesni i različitih uzročnika bolesti.
Većinu pilića ne treba učiti da jedu. Samo pilići paunastih fazana kod prirodnog odgoja uzimaju hranu iz kljuna odrasle ptice. Kod umetnog odgoja treba probati paunaste piliće staviti s pilićima drugih vrsta fazana iste starosti, od kojih onda u pravilu nauče uzimati hranu s poda. Ponekad je dobro u prvim danima ponuditi hranu s živim crvima brašnarima i davati je pomoću pincete. Ponudimo i male komadiće salate i druge zelene hrane i voća. Za nekoliko dana počeće pilići da lete, stoga kutiju odozgo treba pokriti mrežom. Tada ih možemo preseliti u veći kavez ili volijeru u koju smestimo i umetnu kvočku ili infra-crvenu lampu.
Nakon 4 nedeljestarosti odgajivač treba staviti malim fazanima zatvorene prstenove prema standardu za pojedine vrste fazana, što će dokazivati da su odgojeni u zatočeništvu, a ne uzeti iz divljine. Sa oko 6 nedelja starosti dok je lepo vrememožemo pustiti mlade fazane na travnatu površinu ili u spoljnju volijeru.
Na temelju članaka Heiner Jacken i Gary Robbins-a objavljenih na stranicama WPA podružnice Engleske i Nemačke,
ttp://www.pheasant.org.uk http://www.wpadeutschland.de Uspeo da preradi
Vasilije Nikolić
Mon Apr 12, 2010 4:12 am
Calendar