TURSKO-KOSOVSKI PEVACI
Medju odgajivaca poznata rasa pod imenom TURSKI PEVAC,ova rasa rasprostranjena je na Kosovu i Metohiji,kao i u nekim mestima Sandzaka.
Neki putopisci su je negde 1936 god. u stranim glasilima nazvali Gnjilanske Muzikale,sto navodi da su to bili italijani ili Rusi.Bilo koje ime da usvojimo radi se o jedno te istoj rasi koja se po meni pojavljuje u tri varijante.
1.Varijanta. Glava je krupna,sa jakim kljunom,orlovske oci,od crnih do svetih pigmenata u zavisnosti od boje perja, noge su jake i gole,od smedje do crne boje,cevanice dugacke,visoko drzanje tela, rep drzi uspravno sa nekoliko sabljastih repnih pera. Kresta se sastoji od gromuljastog izrastaja iznad nozdrava iz koji se formiraju dva izrastaja crvena u vidu kozjih rogova. Od ove ovakve kreste na glavii potiljku formirana je velika cuba-kicanka koja je oborena niz vrat. Podbradnjaci su veliki i zarko crveni,dok su podusnjaci goli, crveni i veliki cesto puta belo poprskani.Ostalo perje na vratu je normalno kao kod drugih rasa.
2.Varijanta. Sve je isto kao kod prvog slucaja u pogledu kjuna, ociju,podbradnjaka,podusnjaka,. Jedina razlika je u izgledu i polozaju cube-kicanke,koja je za razliku od predhodne visece kod ovog varijateta potpuno uspravna i stoji kao rasirena lepeza visine i do 8cmm, sa krajevima pera koja idu prema kljunu kao sto izglgleda Appenzeller Spitzhauben.
3.Varijanta. je nastala nekontrolisanim ukrstanjem prve i druge varijante sa domacom kokosi na ispustima.Javlja se u vise boja.Razlika je od prve i druge sto je kresta gromuljasto naborana,testerasta gde se zavrasava u vidu jelenskih rogova.
MELODICNA PESMA
-Specificnim karakteristikama ova rasa skrece posebnu paznju na sebe kao rasa koja daje najveci procenat dobrih pevaca od 90% se moze reci da nijedna druga nemoze,vec se njena brojna vrednost izrazava u promilima.
Petlovi ove rase pevaju melodicno i dugacko,duzina jeddnog pevanja krece se od 15 sekundi a ima i primeraka koji pevaju i preko 30-40 sekundi. ovakvi petlovi imaju nizi tonalitet u pevanju dok ima i primeraka koji pevaju jako i duboko.
Ostale njene krakteristike o kojima valja nesto reci su da spadaju u slabije nosilje. Prosecna nosivost ne prelazi vise od 160 jaja, bele ljuske i tezine 55-60 grama. Cesce se raskvocava,dobro lezi na jajima i dobro vodi pilice. Brzo operjava i pripada ranostasnim linijama.Petlovi pocinju pevati sa 6-7 meseci a koke pronesu u 8-mom mesecu.Dobro koriste hranu kada se daje kao mesana, vise voli da je na ispustima jer tako sama sebi trazi hranu. Veoma su ratoborni i temperamentni i dobri letaci.
Posto je dosta skromna za gajenje netrazi posebne uslove drzanja, jako je otporna na razna nevremena,bolest,zime,velike vrucine....
Boja perja: najcesce su crna i plava,a redje bela i tigrasta. postoje crni i plavi primerci koji imaju u krilima primese zute do crvene boje sto se pokazalo u praksi da su bolji pevaci po duzini pesme.
-Ovog puta dao sam opis ove rase na osnovu licnog iskustva i velike ljubavi prema rasama koje daju dobre pevace vas FENIX.